SKOBALJ (Chondrostoma nasus)


 Max. dužina: do 50cm i do 8 godina.

Max. težina: 1.5 kg
Vreme mresta: od marta do maja.

[h=3]Opis i građa:[/h] Po leđima je crnozelen, po bokovima i trbuhu srebrnobeo, leđno peraje je sivo, a ostala su crvenkasta, ima izrazitu, naprijed stršeću njušku. Repno peraje obrubljeno je tamnom ivicom. Telo je izduženo. Glava ima karakteristične usne, prilagođene struganju hrane sa kamenja. Usta su postavljena nadole ispod ovećeg nosa.
[h=3]Navike, stanište, rasprostranjenost:[/h] Skobalj je riba koja se krece u velikim jatima i hrani se algama i muljem koje skida sa krupnog šljunka. Po ovim karakterističnim tragovima može se lako odrediti područje na kom se zadržavaju jata sa krupnijim primercima. U ravničarskim rekama ova riba, zbog načina ishrane, nije na ceni, ali je skobalj iz planinskih voda veoma cenjen, pa se ograničava njegov ulov na 10 komada. Rasprostranjen je po celoj Istočnoj Evropi. Naseljava brze vode u kojima živi sa mrenom, klenom i ploticom. Kada je voda bistra treba ga tražiti u glavnom toku, a kada se zamuti prilazi obali i tu traži hranu. Podust najveći deo dana provodi probirući alge pričvršćene za kamenje na dnu reke. Hrani se i ličinkama, rečnim rakovima, pa čak i jajašcima i mladim drugim ribama.
[h=3]Razmnožavanje:[/h] Mresti se od marta do maja. Podust doživljava polnu zrelost izmedju 3. i 4. godine života. Razmnožava se u proleće, kada temperatura vode dostiže 6º do 8º C. Značajna se jata okupljaju po plitkim šljunčarama često nakon većih migracija. Svaža ženka polaže otprilike 1.000 jajašaca u paketima, koje mužjak odmah zatim oplodi. Inkubacija jajašaca traje desetak dana.
[h=3]Mamci i pribor za lov:[/h] S obzirom da se skobalj kreće u jatima u brzim vodotocima na šljunkovitom terenu, a da mu je bajati hleb, kao primama, prava poslastica, pojavljuje se problem kako jato primamiti i zadržati na mestu određenom za ribolov. Za ovo se koristi alatka pod imenom mamac. To je naprava sačinjena od izlivenog olovnog tega od oko 3 kg na koga je montirana pletena mrežica sa otvorima 2x2 cm veličine kese za 2 kg. Iz tega je napravljen i rukohvat koji služi za zabacivanje ove naprave u vodu. Kroz rukohvat se provlači deblji najlon (1 mm) na čijem je kraju plovak od stiropora (precnika 10 cm) ili plastična flaša koja služi za obelež;avanje tačnog mesta na kome se nalazi primama. Drugi kraj najlona vezuje se na obali malo uzvodno od mamaca da bi se smanjio otpor vode i da ne bi smetao plovku za pecanje.
Za ovakav ribolov se koriste nešto duži stapovi (3.5 - 4m kratke akcije ako se lovi sa mašinicom, ili 4 do 5m ako se lovi štapovima bez vodica). Bitno je da su štapovi što lakši jer je neophodno stalno zabacivanje. Za ovu primenu su se dobrim pokazali karbonski štapovi. što se plovaka tiče, u praksi su se najbolje pokazali vretenasti plutani, plastični ili balza plovci dužine 10cm i prečnika 15mm sa plastičnim ili fiberglas antenama i plovci pera, koji nose do 20gr. olova. Udice bele, kovane, veličine 10-12 a najlon 0,30 mm sa nosećim podvezom od 0,20mm zbog velikog kvašenja prilikom čestog zabacivanja.
Kada je mamac ubačen u vodu već posle nekoliko minuta može se početi sa pecanjem. Udica se namamči sa ružom od hleba koja se na jednom kraju malo zgnječi i tu se zabode udica. Pored hlebne ruže koriste se i hlebna kuglica, mesni crvići, crvi brašnari, tanka crvena glista, kuvani krompir, kulja i komadic zgrušane krvi. Lovi se tako što se udica zabaci nekoliko metara ispred mamca i kad plovak nailazi u blizini bove lagano ga navedemo pred samu mrežicu. Ovde je vrlo bitno da nam namamčena udica klizi po dnu jer se skobalj hrani sa samog dna, i na tonjenje plovka treba kontrirati energično i kratko.
Sa obzirom da se skobalj hrani zelenim algama koje rastu na kamenju ispod vode, lako je pronaći mesta gde se kreće prostim pregledom površine kamenih gromada. Ako na njima ima pravilnih tamnih tragova, skobalj je u blizini. Međutim, mnogi tvrde da kada ima dosta algi, kada je voda bistra, skobalj ima dosta hrane i vrlo ćete ga teško privoleti da jede vaše mamce. Tada možete probati da pecate na alge kao i ploticu, ali obratite pažnju. Skobalj ne može da čupa alge sa kamenja, već ih struže nosom ili hvata polumrtve, prezrele komade koje nosi struja. Ovi komadi nisu zeleni vec mrki, pa njihovo ponašanje i boju treba i vi da oponašate vašom prezentacijom.

MALI VRETENAR (Zingel streber)


 Max. dužina: 22 cm

Max. težina: 250g
Vreme mresta: april-maj

[h=3]Opis i građa:[/h] Vretenastog je oblika tela, mada nije brza riba, baš naprotiv veoma je lenj. Uglavnom se nalazi na peskovitom dnu ili kamenitom gde strpljivo čeka hranu. Telo mu je od svetle do tamno žute boje sa mrkim poprečnim prugama i veoma sporo raste. Na prvim leđnim perajima ima 8 do 9 žbica, na drugim 12 do 13, a na donjim perajima 12. Veoma retko se lovi, ali ima veoma ukusno i kvalitetno meso.

[h=3]Navike, stanište, rasprostranjenost:[/h] Mali vretenar naseljava uglavnom Dunav, Savu i Tisu, ali ima ga i u Velikoj i Zapadnoj Moravi, Kolubari, Drini i dr. Živi na velikim dubinama, i najviše voli kamenito dno. Postaje aktivan nakon zalaska sunca. Tada traži hranu. Neobična sposobnost ove ribe je da se zadrži na dnu čak i uprkos najjačim strujama. Hrani se isključivo organizmima koji prolaze kraj nje nošeni vodenom strujom.
[h=3]Razmnožavanje:[/h] Mresti se u aprilu i maju, a veći primerci postaju grabljivi i hrane se punoglavcima i sitnom ribom. Jaja polaže na kamenje.
[h=3]Mamci i pribor za lov:[/h] Lovi se najviše noću i pred zoru, a za lov se najčešće koristi fini pribor: najlon debljine do 0.30 i udice 14-8. Lovi se dubinski, bez plovka sa klizajućim olovom. Za mamce se koriste: larva bele bube, crvena i ritske glista, punoglavac i puž golać.

Balavac (Acerina cernua) Balavac isprutani (Acerina schraester)

Koštrelj – Buljež – General – Šrac

Balavac obični,nije šlangić kao njegov prugasti rodjak.Po ledjima je tamnomaslinast,po tijelu ima pjege,a koža mu je sluzava i pokrivena oštrom,sivom krljušti.Prednja i zadnja ledjna peraja su mu srasla i jako je bodljikava,a i škržni poklopci su mu bodljikavi.Naraste do 25 cm.,a hrani se sitnom ribom,crvima i insektima.Lovi se najčešće na glistu i zbog proždrljivosti,udar mu je jak.Mrijesti se u martu i aprilu,a ikru izbacuje u pličacima po kamenju i vodenim biljkama.Meso mu je ukusno,a naročito dobro za riblje čorbe.


Balavac isprutani ima duguljasto tijelo,na ledjima bodljikavo ledjno peraje,ledja su mu tamnozelena,bokovi rumenkasti,a trbuh sivo bijel. Ledjno peraje mu je dugačko i vezano od početka ,pa do kraja ledja.Duž tijela ima tri-četiri tamne pruge,po kojima je dobio drugi dio imena.Po tijelu ima sitnu, oštru krljušt,i jako je sluzav.Po tome je dobio prvi dio imena.Naraste do 30-ak cm., ima dobro meso,a najbolje se hvata na glistu.Mrijest mu je u aprilu i maju.


Ova mala riba, prosječne dužine od 10 cm, a maksimalne 25 cm, koja liči na mladog bandara, može se naći širom Evrope. Pripada familiji grgeča. Ima dva dorzalna peraja koja su potpuno spojena što ga razlikuje od bandara čija su dorzalna peraja razdvojena. Oči su mu velike i purpurne boje. Telo mu je maslinasto-zeleno prošarano tamno braon tačkama poredanim u redove na leđima, bokovima, repu i dorzalnim perajima.


Skriva se u najdubljim delovima sporih tekućih rijeka i kanala, dok ga u mirnim vodama skoro i nema. Aktivan je u toku dana. Živi u malim jatima koja polako pretražuju dno u potrazi za hranom. U prirodi se najčešće hrani insektima, mladim amfibijama, crvima i larvama. Mada balavac ne spada u grabljivice, veći primjerci mogu jesti vrlo sitnu ribu.


Balavac postaje polno zreo sa tri godine. Pari se u aprilu ili maju kada se temperatura vode popne na 10 do 15°C. Ženka je u stanju da položi do 100.000 jajašaca koja se lijepe na biljke i kamenu podlogu. Nakon izvaljivanja mlađi, dvanaestog dana od mrijesta, mlađ ostaje u dubokoj vodi. Raste izuzetno sporo, pa većina balavaca ne poraste više od 8 cm za dvije godine. Može živjeti do devet godina.


LOV BALAVCA

Mali je broj ribolovaca koji pecaju balavca. Razlog je njegova veličina. Međutim, on može biti bitna vrsta kada se govori o takmičarskom ribolovu. Treba imati u vidu da se balavac kreće u jatima na dnu voda. Obično se sa njim pomjeraju i jata krupnijih deverika i bodorki. Noću miruje na pješčanom ili ilovastom dnu, dok je danju aktivan u potrazi za hranom. Peca se lakim priborom za bijelu ribu. Obično se javlja kao neželjeni gost na gruntu kada je mamac glista.

Bucov

  BUCOV (Chalcalburnus chalcoides)

 Lokalni nazivi :    Pegunca
 Max. dužina: max  40cm.
 Vrijeme mrijesta:  od  maja  do juna.

Opis i građa:
Gornja strana glave i leđa su tamni sa zelenkastim prelivom, a bokovi tijela i trbuh su srebrnaste boje. Osim repnog, sva peraja imaju crvenkastu boju pri osnovi, a po obodu su siva. Obično narastu i do 40cm. od 15 do 25 cm a postoje podaci da dosežu i do 40cm. Uzduž bočne linije ima 57 do 70 komada sitnijih krljušti. Ko zna zašto, ali u svakom slučaju neopravdano, kod nas je praksa da se naziv bucov koristi za bolena.
Navike, stanište, rasprostranjenost:
Hrane se faunom dna i larvama riba. Za razliku od bolena, kome je nalik, ne hrani se kederima. Žive u mirnijim vodama crnomorskog sliva i nemaju privrednog značaja.
Razmnožavanje:
Mrijesti se u maju i junu, na šljunkovitoj podlozi. Plodnost mu je od 20000 do 40000 jaja. Na prednjem kraju tijela i na glavi, u periodu mrijesta, kod mužjaka se javljaju bradavičasti naraštaji.
.

Plotica

PLOTICA (Rutilus pigus virgo)

Nazivi: plotnica, crvenpera bjelica,plotičica,platnica
Max. dužina: 30cm i doživi i 15god. 
Max. težina: 200-350g,
rijetko 1kg. 

Vrijeme mrijesta: od maja do jula.
Navike, stanište, rasprostranjenost:
Plotica je stanovnik brzih tokova, a zone u kojima se zadržava imaju kamenito ili šljunkovito dno. Nju možemo naći u svim evropskim vodama. Voli čiste, tekuće vode. Rasprostranjena je u širokom reonu koji obuhvata areal pastrmke i lipljena, ali i deverike i mrene. Najčešće živi pojedinačno, ponekad u jatima, na ušćima, u donjim tokovima rijeka, a često je ima i na površini. Ona hranu traži u srednjim slojevima i na dnu, a kada je na površini, sladi se insektima.
Opis i građa:
Tijelo je kod ove vrste izduženije nego kod drugih vrsta roda Rutilus. Plotica (riječni vuk) je riba plavo-zelenih leđa, srebrnastih bokova, crvenkastih peraja i izduženog tijela. Trbuh je svijetliji ; na repnom peraju je sivi obrub. U periodu mriješćenja, mužjaci dobivaju žive boje. Ona važi za lukavog i opreznog borca. Toliko je vješta, da je ljubitelji lova ponekad porede sa pastrmkom. Može da naraste do 30cm i dostigne težinu od 1kg. Najčešći primjerci su od 200-350g.
Razmnožavanje:
Mrijesti se od maja do jula, a ženka lijepi ikru na vodeno bilje. Za vrijeme mrijesta na glavi i leđima ima sitne kvržice, kao bradavice (mrijesni osip), pa mnogi misle da je bolesna. Plodnost je 40 000 do 60 000 jaja. Jaja su ljepljiva i prićvršćuju se za podvodno kamenje i bilje.
Mamci i pribor za lov:
Ono što će privući ploticu jeste jedan crv zakačen krajem, na udici br.18. Odgovarajuća žičana udica za ploticu mora da bude široka, oštra i snažna. Predvez je tanak - 0,10mm, što podrazumjeva i odgovarajući osnovni najlon. Na top listi najkorištenijih mamaca za lov plotice nesumljivo se nalaze crvi i trava. Ali, ponekad treba pokušati i sa kruhom, tankim glistama ili čak na zrno kukuruza šećerca (u nižim tokovima). Kada je primama u pitanju, ona se svodi na praćkanje crva ili bacanje kugli. Ipak, i ovdje se treba pridržavati osnovnih pravila: praćkanje se vrši u malim količinama (ne više od pet do deset crva po izbačaju), ali često. Isto važi i za čvrstu hranu. Idealna hrana za lov plotice mora biti dovoljno teška da pada na dno, ali i dovoljno rastresita da "proradi" čim se nađe u vodi. Idealna zona lova je petnaestak metara nizvodno od mjesta gde ste stacionirani. Praćkanje crva vrši se na pet do deset minuta, a tok vode nosi ih ribi na trpezu. Ovaj metod važi samo za rijeke sporijeg toka. Kada se lovi u otežavajućim okolnostima (visoka voda, brz tok i zamućenost), valja pribjeći krupnijem i uočljivijem mamcu i nešto debljem predvezu. Plotica se najbolje lovi u zimskim mjesecima.