Babuška

Štuka

Šaran

Potočna zlotovčica (salvelinus fontinalis )

Potočna zlatovčica je tamno zelene boje, svijetlijih bokova i bijelo-crvenkasta trbuha. Ima crvene tačke i pjege. Može narasti do 1 kg.težine. Tijelo joj je valjkasto i spljostenih bokova, sa manjim ustima nego kod potočne pastrmke. Po knjizi iz koje su podaci o njoj, stoji da je ima u rijeci Bosni, u samom gornjem toku do izvora, ali je ja nisam nikad vidio.

Balavac( Acerina cernua)

Koštrelj – Buljež – General – Šrac Balavac obični,nije šlangić kao njegov prugasti rodjak.Po ledjima je tamnomaslinast,po tijelu ima pjege,a koža mu je sluzava i pokrivena oštrom,sivom krljušti.Prednja i zadnja ledjna peraja su mu srasla i jako je bodljikava,a i škržni poklopci su mu bodljikavi.Naraste do 25 cm.,a hrani se sitnom ribom,crvima i insektima.Lovi se najčešće na glistu i zbog proždrljivosti,udar mu je jak.Mrijesti se u martu i aprilu,a ikru izbacuje u pličacima po kamenju i vodenim biljkama.Meso mu je ukusno,a naročito dobro za riblje čorbe. Balavac isprutani ima duguljasto tijelo,na ledjima bodljikavo ledjno peraje,ledja su mu tamnozelena,bokovi rumenkasti,a trbuh sivo bijel. Ledjno peraje mu je dugačko i vezano od početka ,pa do kraja ledja.Duž tijela ima tri-četiri tamne pruge,po kojima je dobio drugi dio imena.Po tijelu ima sitnu, oštru krljušt,i jako je sluzav.Po tome je dobio prvi dio imena.Naraste do 30-ak cm., ima dobro meso,a najbolje se hvata na glistu.Mrijest mu je u aprilu i maju. Ova mala riba, prosječne dužine od 10 cm, a maksimalne 25 cm, koja liči na mladog bandara, može se naći širom Evrope. Pripada familiji grgeča. Ima dva dorzalna peraja koja su potpuno spojena što ga razlikuje od bandara čija su dorzalna peraja razdvojena. Oči su mu velike i purpurne boje. Telo mu je maslinasto-zeleno prošarano tamno braon tačkama poredanim u redove na leđima, bokovima, repu i dorzalnim perajima. Skriva se u najdubljim delovima sporih tekućih rijeka i kanala, dok ga u mirnim vodama skoro i nema. Aktivan je u toku dana. Živi u malim jatima koja polako pretražuju dno u potrazi za hranom. U prirodi se najčešće hrani insektima, mladim amfibijama, crvima i larvama. Mada balavac ne spada u grabljivice, veći primjerci mogu jesti vrlo sitnu ribu. Balavac postaje polno zreo sa tri godine. Pari se u aprilu ili maju kada se temperatura vode popne na 10 do 15°C. Ženka je u stanju da položi do 100.000 jajašaca koja se lijepe na biljke i kamenu podlogu. Nakon izvaljivanja mlađi, dvanaestog dana od mrijesta, mlađ ostaje u dubokoj vodi. Raste izuzetno sporo, pa većina balavaca ne poraste više od 8 cm za dvije godine. Može živjeti do devet godina. LOV BALAVCA Mali je broj ribolovaca koji pecaju balavca. Razlog je njegova veličina. Međutim, on može biti bitna vrsta kada se govori o takmičarskom ribolovu. Treba imati u vidu da se balavac kreće u jatima na dnu voda. Obično se sa njim pomjeraju i jata krupnijih deverika i bodorki. Noću miruje na pješčanom ili ilovastom dnu, dok je danju aktivan u potrazi za hranom. Peca se lakim priborom za bijelu ribu. Obično se javlja kao neželjeni gost na gruntu kada je mamac glista.

Šaran-mamci,izbor mjesta

Šaran : Mamci, izbor mjesta, boilie IZBOR MAMACA Dobro poznavati šarana, njegovo ponašanje i prehrambene navike, otkriti mu omiljena mjesta te smjer i ritam kretanja ovisno o godišnjim dobima... je neophodno, inače se ribolov može pretvoriti u čekanje Godota ! Besprijekoran materijal te savršeno prilagođen sistem svakom mjestu ribolova su bez ikakve sumnje od kapitalne važnosti jer su jedina veza između ribiča i ribe ! No sve te dobre rezolucije padaju u vodu ukoliko šaran odbije ili što je još gore, ne pronađe ponuđeni mamac ! Pri izboru mamca, potrebno je dakle voditi računa o prisustvu ili ne drugih ribljih vrsta. Ukoliko mjesto za koje ste se opredijelili vrvi rakovima, američkim somovima, deverikama i ostalom bijelom ribom, nemate puno mogućnosti, samo boilie ih mogu obeshrabriti. I to ne bilo koje ! Moraju biti prilično velikog promjera 0,22 do 0,24 mm i jako tvrde, ostavite ih nekoliko dana na zraku da se dobro osuše. Ako je naprotiv odabrano mjesto pošteđeno od navedenih parazita, odlučite se za kuhane žitarice ! Iako čim se spomenu svi misle odmah na kukuruz, nije loše ponekad izaći s utrtih staza i koristiti na primjer grašak, ne onaj za ljudsku prehranu već krmni, namijenjen za stočnu hranu. Mamčenje graška : udica broj 8 i dlaka 0,12 mm. Mamčenje boilie : udica broj 4, dlaka 0,12 mm i topljivi konac. KAKO PREPOZNATI DOBRO MJESTO Kada je šaran aktivan, s pažljivim promatranjem nije ga teško otkriti. Prije svega po njegovim učestalim skokovima izvan vode, naročito u ranim jutarnjim te kasnim večernjim satima. A zatim po specifičnom i ne baš diskretnom načinu na koji se hrani. Naime, u potrazi za hranom služi se istovremeno s repnom perajom i s ustima. Mašući s perajom, uzdiže talog sa dna (do 20 cm dubine), a s ustima usiše te zahvaljujući svojim brčićima, razabire jestive od nejestivih čestica, insekte, ličinke, školjke, rakove. Za svo to vrijeme, na površinu vode izbijaju mjehurići, posljedica plina metana. U pravilu šaran ima više različith zona hranjenja koje dnevno obilazi uvijek istim putem. Treba ga ili zaustaviti na nekom mjestu prolaza ili ga čekati u jednoj od njegovih uobičajenih zona hranjenja. BUSTERI ZA BOILIE Još jednom su Englezi ti koji novotare. Glagol « booster » u doslovnom prijevodu znači « pojačati, povećati, poticati, stimulirati… » Povežimo ga sa šaranolovom i eto super boilie. Naglasimo da se radi samo o boilima koje će služiti kao mamci. Potopite ih par dana u kompleksno* ili još bolje, u samo ekstraktno ulje (koncentrat). Ovisno o količini boilia, možete se poslužiti većom teglom ili pak kutijama od filmskih vrpci. Što se tiče izbora mirisa, ljeti su voćni najuspješniji, jagoda, naranča, tutti-frutti…, dok se zimi više ističu mesni mirisi kao što je riba ili rak.

potočna pastrmka

Potočna pastrmka (Salmo trutta) Potočna pastrmka živi u brzim, tekućim, naročito bistrim potocima, sa šljunkovitim ili peščanim dnom – to su tipične pastrmske vode. Skriva se pod korenjem drveća, ispod kamenja ili u izdubljenim delovima obale. Voli hladnu vodu bogatu kiseonikom čija je maksimalna temperatura leti 15 – 20oC. Do odraslog doba dostiže dužinu od 20 do 40cm i težinu od 0,5 do 0,8kg, veoma retko i nekoliko kilograma. Telo joj je vretenastog oblika, na bokovima blago spljošteno. Ima veću glavu sa tupim nosem i velikim ustima u kojima su veoma oštri zubi. Peraja su joj zaobljena i čvrsta i prilično široka. Leđa su joj u zavisnosti od staništa tamnozelena, tamnosiva ili tamnosmeđa, a ponekad gotovo siva. Bokovi su joj obično zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrnast, žućkast ili svetlosiv. Ima lepo i aerodinamično telo sa crnim i crvenim tačkicama. Ubraja se u dobre i brze plivače. Pred mrest, polno zrele jedinke se još u septembru sele u gornji tok potoka, na mesto mresta. Potočna pastrmka se mresti, u zavisnosti od klimatskih uslova, od oktobra do kraja februara. Mužjak i ženka, repom i glavom, iskopaju i brižljivo očiste jamu na odgovarajućem mestu – na šljunkovitom dnu, duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500 do 3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje veličine oko 5 mm. Za oko dva meseca iz ikre će se izleći mlađ, koji se hrani rakovima, larvama insekata, mekušcima i insektima koji padaju na površinu vode. Veći primerci vode izrazito predatorski način života, hrane se sitnom ribom čak i iz svog roda.

terpan

TERPAN, CVERGLAN (Ameiurus nebulosos)

Terpan je 1880. svesnim, ali nepromišljenim postupkom prenet iz Severne Amerike u evropske vode. Uvoznici su bili ubeđeni da su uvezli vrstu soma koja može da poraste velika, ali suprotno predviđanjima uspostavilo se da je mali rastom. U našu zemlju je stigao 1902. i brzo se raširio po svim prirodnim vodama. Do 60-tih godina je bio vrlo rasprostranjen poslednjih godina se smanjio njegov broj. Živi u stajaćim vodama koje se lako zagrevaju i sporo tekućim potocima i rekama sa peskovitim ili muljevitim dnom. Naročito velike populacije terpana se nalaze u rukavcima nizijskih reka. Sa one strane Dunava je veoma redak.

U vodama koje naseljava svoja staništa nalazi u delovima sa većom dubinom (leti) i na dnu koje je puno panjeva, granja, ševara i podvodnog rastinja. Terpan je riba koja živi u jatima koja sadrže jedinke istog uzrasta. Može se naći i u plićacima (u proleće i u jesen), naročito kada je u potrazi za hranom, koju ne bira mnogo. Terpan napada sve što može da savlada i proguta, uključujući i žive ribice za kojima se ponekada digne sve do površine u nastojanju da ih. uhvati. Preko dana malo se kreće, a noću je aktivan. Polnu zrelost mužjak postiže u drugoj, a ženka u trećoj godini života.



Terpan ima zdepasto telo i široku glavu i sitne oči. Telo mu je tamno braon boje sa ljubičastim, bronzanim ili zelenim prelivima. Koža mu je sluzava – nema krljušti – i liči na soma. Na leđnom peraju ima tri oštre bodlje čiji ubodi mogu da izazovu prilično jake bolove koji traju i po nekoliko sati. Njegova najveća težina je retko preko 500 do 800 g, a dužina 20 do 25 cm.

Terpan ima neverovatnu sposobnost razmnožavanja i preživljavanja. Mresti se od kraja aprila do kraja maja ili do juna, pri čemu polno zrele ženke izbacuju relativno veliku količinu ikre. Ženka svoje gnezdo pravi na dobro skrivenim mestima, nekad i u predmetima koji se nalaze ispod vode. Izbacije do 5000 jajašaca, koja su uglavnom velika, prečnika oko 3 mm. Po završetku mresta desi se da oba roditelja čuvaju svoju ikru iz koje se izlegne mlađ za 6 -9 dana. Mlađ stara 23 -53 dana hrani se zooplanktonima, a kasnije postaje svaštojed.

Terpan svojim razmnožavanjem ugrožava populaciju ostalih ribljih vrsta u prirodnim vodama, jer jede ikru drugih vrsta u vreme njene inkubacije i što, kao grabljivica, jede i tek izleglu mlađ drugih vrsta. Nanosi velike štete ako se previše umnoži.

Meso terpana je veoma ukusno, bez kosti i veoma je tražena na tržištu.

kanifornijska pastrmka

KALIFORNIJSKA PASTRMKA (Oncorhynchus mykiss)

U hladnim potocima, alpskim jezerima nalazi prave životne uslove. Voli kiseonikom bogate, brzo tekuće vode. Postojbina su joj Evropa i Amerika, a mnogo podvrsta vrsta živi i u drugim vodama na planeti Zemlji. U našoj zemlji populacije pastrmke su rezultat poribljavanja i mogu se naći na severu u planinama, u Bakonju, u jezerima i potocima Alpa. U Mađarskoj je najznačajnije pastrmski ribnjak u Silvašvaradu i pastrmke koje odavde pobegnu, žive u potocima Sinva, Bodva i Ban.



Telo kalifornijske pastrmke je izduženo, vitko. Kožu joj pokrivaju sitne krljušti i ima mnogobrojne sitne i crne pege po čitavom telu. Peraja su joj razvijena i jaka, naročito repno peraje koje je prevučeno kožom. Čula su joj izvanredna, naročito su joj razvijeni vid i osećaj pokreta. Usta su joj duboko usečena, i sadrže puno sitnih zubića. Dužina joj je obično od 25 do 50cm a retko može da naraste i do 70cm, a težinu može postići do 7 – 10kg. Period mresta joj je od februara do aprila. Ikru polaže u pažljivo očišćene rupe. Punoglavci se izlegu već za nekoliko dana. Mlađ se hrani planktonima. U vodama koje su bogate hranom se brzo razvijaju. Mlade pastrmke konzumiraju larve insekata, leteće insekte, crve i puževe. Tek kasnije prelazi pastrmka na predatorski način života, ali i dalje rado uzima plen iz mladosti

smuđ kamenjar

Smud kamenjar

Vrlo je sličan pravom smuđu. Po građi tijela nešto je vitkiji, a leđna mu se peraje dodiruju. Škržni je poklopac sasvim pokriven ljuskama. Ljuske su mu nešto veće nego u običnog smuđa. Naraste do 50 cm i 1.5 kilograma težine. Živi u južnoj Rusiji u rijeci Volgi i Dnjepru. U nas živi u slivu Dunava te na donjim dijelovima Save i Drave.