Potočna zlotovčica (salvelinus fontinalis )

Potočna zlatovčica je tamno zelene boje, svijetlijih bokova i bijelo-crvenkasta trbuha. Ima crvene tačke i pjege. Može narasti do 1 kg.težine. Tijelo joj je valjkasto i spljostenih bokova, sa manjim ustima nego kod potočne pastrmke. Po knjizi iz koje su podaci o njoj, stoji da je ima u rijeci Bosni, u samom gornjem toku do izvora, ali je ja nisam nikad vidio.

Balavac( Acerina cernua)

Koštrelj – Buljež – General – Šrac Balavac obični,nije šlangić kao njegov prugasti rodjak.Po ledjima je tamnomaslinast,po tijelu ima pjege,a koža mu je sluzava i pokrivena oštrom,sivom krljušti.Prednja i zadnja ledjna peraja su mu srasla i jako je bodljikava,a i škržni poklopci su mu bodljikavi.Naraste do 25 cm.,a hrani se sitnom ribom,crvima i insektima.Lovi se najčešće na glistu i zbog proždrljivosti,udar mu je jak.Mrijesti se u martu i aprilu,a ikru izbacuje u pličacima po kamenju i vodenim biljkama.Meso mu je ukusno,a naročito dobro za riblje čorbe. Balavac isprutani ima duguljasto tijelo,na ledjima bodljikavo ledjno peraje,ledja su mu tamnozelena,bokovi rumenkasti,a trbuh sivo bijel. Ledjno peraje mu je dugačko i vezano od početka ,pa do kraja ledja.Duž tijela ima tri-četiri tamne pruge,po kojima je dobio drugi dio imena.Po tijelu ima sitnu, oštru krljušt,i jako je sluzav.Po tome je dobio prvi dio imena.Naraste do 30-ak cm., ima dobro meso,a najbolje se hvata na glistu.Mrijest mu je u aprilu i maju. Ova mala riba, prosječne dužine od 10 cm, a maksimalne 25 cm, koja liči na mladog bandara, može se naći širom Evrope. Pripada familiji grgeča. Ima dva dorzalna peraja koja su potpuno spojena što ga razlikuje od bandara čija su dorzalna peraja razdvojena. Oči su mu velike i purpurne boje. Telo mu je maslinasto-zeleno prošarano tamno braon tačkama poredanim u redove na leđima, bokovima, repu i dorzalnim perajima. Skriva se u najdubljim delovima sporih tekućih rijeka i kanala, dok ga u mirnim vodama skoro i nema. Aktivan je u toku dana. Živi u malim jatima koja polako pretražuju dno u potrazi za hranom. U prirodi se najčešće hrani insektima, mladim amfibijama, crvima i larvama. Mada balavac ne spada u grabljivice, veći primjerci mogu jesti vrlo sitnu ribu. Balavac postaje polno zreo sa tri godine. Pari se u aprilu ili maju kada se temperatura vode popne na 10 do 15°C. Ženka je u stanju da položi do 100.000 jajašaca koja se lijepe na biljke i kamenu podlogu. Nakon izvaljivanja mlađi, dvanaestog dana od mrijesta, mlađ ostaje u dubokoj vodi. Raste izuzetno sporo, pa većina balavaca ne poraste više od 8 cm za dvije godine. Može živjeti do devet godina. LOV BALAVCA Mali je broj ribolovaca koji pecaju balavca. Razlog je njegova veličina. Međutim, on može biti bitna vrsta kada se govori o takmičarskom ribolovu. Treba imati u vidu da se balavac kreće u jatima na dnu voda. Obično se sa njim pomjeraju i jata krupnijih deverika i bodorki. Noću miruje na pješčanom ili ilovastom dnu, dok je danju aktivan u potrazi za hranom. Peca se lakim priborom za bijelu ribu. Obično se javlja kao neželjeni gost na gruntu kada je mamac glista.

Šaran-mamci,izbor mjesta

Šaran : Mamci, izbor mjesta, boilie IZBOR MAMACA Dobro poznavati šarana, njegovo ponašanje i prehrambene navike, otkriti mu omiljena mjesta te smjer i ritam kretanja ovisno o godišnjim dobima... je neophodno, inače se ribolov može pretvoriti u čekanje Godota ! Besprijekoran materijal te savršeno prilagođen sistem svakom mjestu ribolova su bez ikakve sumnje od kapitalne važnosti jer su jedina veza između ribiča i ribe ! No sve te dobre rezolucije padaju u vodu ukoliko šaran odbije ili što je još gore, ne pronađe ponuđeni mamac ! Pri izboru mamca, potrebno je dakle voditi računa o prisustvu ili ne drugih ribljih vrsta. Ukoliko mjesto za koje ste se opredijelili vrvi rakovima, američkim somovima, deverikama i ostalom bijelom ribom, nemate puno mogućnosti, samo boilie ih mogu obeshrabriti. I to ne bilo koje ! Moraju biti prilično velikog promjera 0,22 do 0,24 mm i jako tvrde, ostavite ih nekoliko dana na zraku da se dobro osuše. Ako je naprotiv odabrano mjesto pošteđeno od navedenih parazita, odlučite se za kuhane žitarice ! Iako čim se spomenu svi misle odmah na kukuruz, nije loše ponekad izaći s utrtih staza i koristiti na primjer grašak, ne onaj za ljudsku prehranu već krmni, namijenjen za stočnu hranu. Mamčenje graška : udica broj 8 i dlaka 0,12 mm. Mamčenje boilie : udica broj 4, dlaka 0,12 mm i topljivi konac. KAKO PREPOZNATI DOBRO MJESTO Kada je šaran aktivan, s pažljivim promatranjem nije ga teško otkriti. Prije svega po njegovim učestalim skokovima izvan vode, naročito u ranim jutarnjim te kasnim večernjim satima. A zatim po specifičnom i ne baš diskretnom načinu na koji se hrani. Naime, u potrazi za hranom služi se istovremeno s repnom perajom i s ustima. Mašući s perajom, uzdiže talog sa dna (do 20 cm dubine), a s ustima usiše te zahvaljujući svojim brčićima, razabire jestive od nejestivih čestica, insekte, ličinke, školjke, rakove. Za svo to vrijeme, na površinu vode izbijaju mjehurići, posljedica plina metana. U pravilu šaran ima više različith zona hranjenja koje dnevno obilazi uvijek istim putem. Treba ga ili zaustaviti na nekom mjestu prolaza ili ga čekati u jednoj od njegovih uobičajenih zona hranjenja. BUSTERI ZA BOILIE Još jednom su Englezi ti koji novotare. Glagol « booster » u doslovnom prijevodu znači « pojačati, povećati, poticati, stimulirati… » Povežimo ga sa šaranolovom i eto super boilie. Naglasimo da se radi samo o boilima koje će služiti kao mamci. Potopite ih par dana u kompleksno* ili još bolje, u samo ekstraktno ulje (koncentrat). Ovisno o količini boilia, možete se poslužiti većom teglom ili pak kutijama od filmskih vrpci. Što se tiče izbora mirisa, ljeti su voćni najuspješniji, jagoda, naranča, tutti-frutti…, dok se zimi više ističu mesni mirisi kao što je riba ili rak.

potočna pastrmka

Potočna pastrmka (Salmo trutta) Potočna pastrmka živi u brzim, tekućim, naročito bistrim potocima, sa šljunkovitim ili peščanim dnom – to su tipične pastrmske vode. Skriva se pod korenjem drveća, ispod kamenja ili u izdubljenim delovima obale. Voli hladnu vodu bogatu kiseonikom čija je maksimalna temperatura leti 15 – 20oC. Do odraslog doba dostiže dužinu od 20 do 40cm i težinu od 0,5 do 0,8kg, veoma retko i nekoliko kilograma. Telo joj je vretenastog oblika, na bokovima blago spljošteno. Ima veću glavu sa tupim nosem i velikim ustima u kojima su veoma oštri zubi. Peraja su joj zaobljena i čvrsta i prilično široka. Leđa su joj u zavisnosti od staništa tamnozelena, tamnosiva ili tamnosmeđa, a ponekad gotovo siva. Bokovi su joj obično zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrnast, žućkast ili svetlosiv. Ima lepo i aerodinamično telo sa crnim i crvenim tačkicama. Ubraja se u dobre i brze plivače. Pred mrest, polno zrele jedinke se još u septembru sele u gornji tok potoka, na mesto mresta. Potočna pastrmka se mresti, u zavisnosti od klimatskih uslova, od oktobra do kraja februara. Mužjak i ženka, repom i glavom, iskopaju i brižljivo očiste jamu na odgovarajućem mestu – na šljunkovitom dnu, duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500 do 3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje veličine oko 5 mm. Za oko dva meseca iz ikre će se izleći mlađ, koji se hrani rakovima, larvama insekata, mekušcima i insektima koji padaju na površinu vode. Veći primerci vode izrazito predatorski način života, hrane se sitnom ribom čak i iz svog roda.

terpan

TERPAN, CVERGLAN (Ameiurus nebulosos)

Terpan je 1880. svesnim, ali nepromišljenim postupkom prenet iz Severne Amerike u evropske vode. Uvoznici su bili ubeđeni da su uvezli vrstu soma koja može da poraste velika, ali suprotno predviđanjima uspostavilo se da je mali rastom. U našu zemlju je stigao 1902. i brzo se raširio po svim prirodnim vodama. Do 60-tih godina je bio vrlo rasprostranjen poslednjih godina se smanjio njegov broj. Živi u stajaćim vodama koje se lako zagrevaju i sporo tekućim potocima i rekama sa peskovitim ili muljevitim dnom. Naročito velike populacije terpana se nalaze u rukavcima nizijskih reka. Sa one strane Dunava je veoma redak.

U vodama koje naseljava svoja staništa nalazi u delovima sa većom dubinom (leti) i na dnu koje je puno panjeva, granja, ševara i podvodnog rastinja. Terpan je riba koja živi u jatima koja sadrže jedinke istog uzrasta. Može se naći i u plićacima (u proleće i u jesen), naročito kada je u potrazi za hranom, koju ne bira mnogo. Terpan napada sve što može da savlada i proguta, uključujući i žive ribice za kojima se ponekada digne sve do površine u nastojanju da ih. uhvati. Preko dana malo se kreće, a noću je aktivan. Polnu zrelost mužjak postiže u drugoj, a ženka u trećoj godini života.



Terpan ima zdepasto telo i široku glavu i sitne oči. Telo mu je tamno braon boje sa ljubičastim, bronzanim ili zelenim prelivima. Koža mu je sluzava – nema krljušti – i liči na soma. Na leđnom peraju ima tri oštre bodlje čiji ubodi mogu da izazovu prilično jake bolove koji traju i po nekoliko sati. Njegova najveća težina je retko preko 500 do 800 g, a dužina 20 do 25 cm.

Terpan ima neverovatnu sposobnost razmnožavanja i preživljavanja. Mresti se od kraja aprila do kraja maja ili do juna, pri čemu polno zrele ženke izbacuju relativno veliku količinu ikre. Ženka svoje gnezdo pravi na dobro skrivenim mestima, nekad i u predmetima koji se nalaze ispod vode. Izbacije do 5000 jajašaca, koja su uglavnom velika, prečnika oko 3 mm. Po završetku mresta desi se da oba roditelja čuvaju svoju ikru iz koje se izlegne mlađ za 6 -9 dana. Mlađ stara 23 -53 dana hrani se zooplanktonima, a kasnije postaje svaštojed.

Terpan svojim razmnožavanjem ugrožava populaciju ostalih ribljih vrsta u prirodnim vodama, jer jede ikru drugih vrsta u vreme njene inkubacije i što, kao grabljivica, jede i tek izleglu mlađ drugih vrsta. Nanosi velike štete ako se previše umnoži.

Meso terpana je veoma ukusno, bez kosti i veoma je tražena na tržištu.

kanifornijska pastrmka

KALIFORNIJSKA PASTRMKA (Oncorhynchus mykiss)

U hladnim potocima, alpskim jezerima nalazi prave životne uslove. Voli kiseonikom bogate, brzo tekuće vode. Postojbina su joj Evropa i Amerika, a mnogo podvrsta vrsta živi i u drugim vodama na planeti Zemlji. U našoj zemlji populacije pastrmke su rezultat poribljavanja i mogu se naći na severu u planinama, u Bakonju, u jezerima i potocima Alpa. U Mađarskoj je najznačajnije pastrmski ribnjak u Silvašvaradu i pastrmke koje odavde pobegnu, žive u potocima Sinva, Bodva i Ban.



Telo kalifornijske pastrmke je izduženo, vitko. Kožu joj pokrivaju sitne krljušti i ima mnogobrojne sitne i crne pege po čitavom telu. Peraja su joj razvijena i jaka, naročito repno peraje koje je prevučeno kožom. Čula su joj izvanredna, naročito su joj razvijeni vid i osećaj pokreta. Usta su joj duboko usečena, i sadrže puno sitnih zubića. Dužina joj je obično od 25 do 50cm a retko može da naraste i do 70cm, a težinu može postići do 7 – 10kg. Period mresta joj je od februara do aprila. Ikru polaže u pažljivo očišćene rupe. Punoglavci se izlegu već za nekoliko dana. Mlađ se hrani planktonima. U vodama koje su bogate hranom se brzo razvijaju. Mlade pastrmke konzumiraju larve insekata, leteće insekte, crve i puževe. Tek kasnije prelazi pastrmka na predatorski način života, ali i dalje rado uzima plen iz mladosti

smuđ kamenjar

Smud kamenjar

Vrlo je sličan pravom smuđu. Po građi tijela nešto je vitkiji, a leđna mu se peraje dodiruju. Škržni je poklopac sasvim pokriven ljuskama. Ljuske su mu nešto veće nego u običnog smuđa. Naraste do 50 cm i 1.5 kilograma težine. Živi u južnoj Rusiji u rijeci Volgi i Dnjepru. U nas živi u slivu Dunava te na donjim dijelovima Save i Drave.

linjak

Linjak

Linjak

Tijelo mu je dosta nisko a rep kratak i čvrst bez velikog ureza. Usta su mu mala i na uglovima ima par brčića. Ljuska mu je sitna, a koža debela i sluzava. Bočna mu je linija puna a u prednjem dijelu se blago uzdiže prema glavi. Leđa su mu tamnozelena ili sasvim tamna, a bokovi i trbuh zelenkastotamni ili zlatnožuti, što ovosi o boji i bistrini vode u kojoj živi. Živi u stajaćim i tekućim vodama Europe, bogatim biljem, muljem i glinom.
Naraste obično do 2 kg težine. Mrijesti se od svibnja do lipnja, a ikru odlaže na vodeno bilje. Zimu provede zakopan u mulju i spada među riblje vrste koje mogu živjeti s malim postotkom kisika u vodi.
Hrani se poput šarana sitnim životinjicama i mekušcima sa dna. Intenzivno se hrani samo ljeti, a zimi troši ono što je prije uhvatio.
Dosta je mirna riba. Lovi se na plovak priborom za udičarenje kao i šaran, obično u proljeće, a prihvatiti će glistu polagano i oprezno.
Što je voda bistrija, linjak se više povlači k sredini riječnog korita, inače se skriva u travama i vodenom bilju. Uhvaćen je borben pa ga treba hvatati čvrstim priborom.
Meso mu je masno i ukusno, posebno ako živi u tekućim vodama jer tada nema zadah po mulju.

amur

Amur

Pripada redu Cyprinoformes, podredu Leuciscinae. Ime je dobio po azijskoj rijeci Amur koja je dobrim dijelom granična voda između bivšeg SSSR-a i Kine. Amur živi u gornjem i srednjem toku te velike rijeke. U Kini živi u Žutoj i Crvenoj rijeci. Te su vode u svojim gornjim tokovima brze i naglo teku da bi se niže, nizvodno, razlile i poplavile velika područja. Amurova ženka pušta ikru u brzim tokovima, a voda je nosi površinom nizvodno do razlivenih područja gdje je temperatura vode viša od 20°C što je nužno za izvaljivanje ikre i daljnji razvoj amurova mlađa. Ona pušta 30 000 do 800 000 komada ikre koja se, oplođena, spušta površinom rijeke.
Amur je lijepa i pravilno građena riba. Ima dosta široko čelo i lijepe velike ljuske. Leđa su mu zelenkasta, bokovi tamniji, a trbuh svjetliji. Leđna i repna peraja su tamnije, a ostale svjetlije. Može narasti preko metra dužine i tridesetak kilograma težine. Kod nas je spolno zreo u četvrtoj godini pri težini od preko 3 kilograma. Manji mlađ se hrani planktonom, lavrama i račićima. Kad poraste, prelazi na biljnu hranu. Brzo raste. Šeste godine može doseći težinu do 5 kilograma.
Amur je prenesen u europski dio bivšeg SSSR-a i dalje u Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku. Prije četrdesetak godina mlađ amura je prenesen iz Mađarske u neka ribnjačarstva bivše Jugoslavije gdje je počeo njegov uzgoj uz šarana.
Hrani se vodenim biljem: trskom, mrijesnjakom, vodenom lećom, žabokrečinom, vodenom kugom, rogozom, a jede travu i djetelinu, ako mu se dade. Pravi je biljožder koji brzo raste.
Amur pojede dnevno mnogo vodenog bilja, gotovo toliko koliko je težak. Često ga upotrebljavaju u ribnjacima i za "čišćenje" obraslih vodenih površina.
Meso mu je izvrsno. Ipak, postoji problem mriješćenja u našim klimatskim uvjetima. Umjetnim mriješćenjem postižu se rezultati. Vrijeme njegova prirodnog mrijesta pada u doba kada naše rijeke nemaju potrebnu toplinu za njegov mrijest.
No čini se da se u zadnje vrijeme prilagodio našim vremenskim uvjetima i temperaturama vode, te se mrijesti.
Amur je otporan na neke šaranske bolesti, premda je iz istog roda. Prema svom vanjskom izgledu najsličniji je našem klenu, premda se odmah može uočiti razlika jer ima znatno manju glavu. U bivšem SSSR-u amur je postao već odavno i riba sportskih ribolovaca pa su ga tamo nasadili i u neke otvorene vode.
A i kod nas je već uobičajeno da je amur postao stanovnik zatvorenih voda. Obično su to društveni ribnjaci, bogati vodenim biljem.
Sportski ribolovci love ga na komadiće trske, a love ga kao i šarana na kukuruz, žgance, te modernijim i sofisticiranijim metodama kao što su lov "boilom".
On je borbena riba i, kad osjeti da je uhvaćen, bori se žestoko.
I kao što smo iz dosad iznesenog vidjeli amur je odlična privredna i sportska riba koja je sve više zastupljena u našim vodama.

smuđ

SmuĐ

Evo posto dolazi vrjeme grabezljivaca nije naodmet da se malo potsjetimo o njima.
SMUĐ

Stareći, smuđ postaje jako oprezan i sve ga je teže prevariti. Jedina mu je slabost znatiželja kojoj je ravna samo naša sposobnost izmišljanja novih varalica!




Opis

Vitko tijelo prekriveno je malenim veoma prijanjivim ljuskama koje smuđu na dodir daju hrapav izgled. Produljena glava završava oštrom gubicom. Široko rasječena usta posjeduju veoma razvijeno zubalo: 6 snažnih očnjaka služe ranjavanju i hvatanju plijena, ostali zubi, nešto slabiji i usmjereni prema unutra, imaju za cilj zadržavanje uhvaćenih ribica. Sjajne oči, osobite strukture mrežnice osiguravaju mu odličan vid čak i pri velikim dubinama i u nedostatku svjetlosti.
Maleni razmak dijeli prvu bodljikavu leđnu peraju od druge, koju oblikuju samo mekane zrakaste bodlje. Škržni poklopčić nema drača. Dobro vidljiva bočna linija produljuje se do repne peraje debelih i tvrdih rubova što smuđu omogućava da se brzo kreće.
Obojenost mu se mijenja u funkciji pojedinca i životne sredine. Općenito je leđni dio sivo-zelenkast, a postaje svjetliji po bokovima išaranim okomitim tamnim prugama koje pod trbuhom postaju bijelo-žutkaste. Za vrijeme parenja tijelo mužjaka postaje tamnije i tada ih zovemo Ugljenari.


Stanište i ponašanje

Smuđ osobito voli mirne i spore vode umjerene temperature. Međutim, zahvaljujući svojoj velikoj prilagodljivosti, s izuzetkom jezera i visinskih rijeka, sposoban je naseliti najraznovrsnije vrste voda.
Glede staništa, on prvenstveno voli kamenita ili šljunkovita dna kao i nepravilne profile, napučene najraznovrsnijim preprekama. Pored velikih primjeraka koji su najčešće usamljeni i malo pokretni, smuđevi žive u jatu pojedinaca istog godišta i slične veličine i često se kreću, ovisno o godišnjim dobima i metereološkim uvjetima, mjesecu, suncu, vjetru... Smuđ više voli tamnije i oblačnije vrijeme i obojene vode nego žarko sunce i bistre vode, najčešće je aktivan u sumraku i noću.


Način hranjenja

Mlađ smuđa hrani se planktonom i beskralježnjacima, ličinkama, crvićima, kukcima. Odrastao smuđ uglavnom konzumira male ribe čija je veličina ograničena uskoćom njegovog jednjaka. Stareći, smuđ se sve više zanima za mrtve, bolesne ili ranjene ribe, jednom riječju poželjniji mu je plijen lak za hvatanje.
Za prehranjivanje, smuđevi love u krdu. Njihova intervencija, poput operacije komandosa, zasniva se na iznenađenju, a sastoji se od okruženja plijena prije konačnog napada. Ofenziva ne traje najčešće duže od nekoliko sekundi, najviše par minuta. Kada mahnitost opadne, lovci se vraćaju natrag da progutaju mrtve.


Razmnožavanje

Smuđ se razmnožava između travnja i svibnja, kada temperatura vode dostigne 120C. Mriještenje se odvija usred korijenja stabala blizu obala ili u dubokoj zoni šljunčanog dna. Mužjak tu priprema gnijezdo gdje ženka polaže od 150.000 do 200.000 jajašaca po kilogramu vlastite težine. Nakon što ih je oplodio, mužjak nadgleda snesena jaja tijekom cijele inkubacije koja traje desetak dana.
Rast smuđa je relativno spor: s godinom dana ima 8 do 12 cm, s dvije godine dug je 20 do 30 cm, u trećoj godini ima 40 cm. Spolnu zrelost dostiže u drugoj godini za mužjake i sa 3 godine kod ženki.


Strani nazivi

Pike-perch, walley (engleski); Zander, Sandart (njemački); lucioperca (talijanski); perca (španjolski); sandre (francuski).



Životni vijek: prosječno 15 godina, do 20 godina
Veličina: prosječno 50 cm, do 1 m
Težina: prosječno 2 kg, do 15 kg